Iza kapelice sv. Ladislava na strmini Josipa Šćurica nalazi se bunar u kojem si je prema predanju Majka Božja prala noge.

Oko 1950. godine došao je hodočasnik do Milana Šćurica čija kuća se nalazi iznad strmine i upitao ga gdje je zdenac u kojem je Majka Božja prala noge, jer da je došao sa cijelom rodbinom da se u njemu umiju, a uputila ih je stara baka s točnim uputama gdje se zdenac nalazi.

Baka je kao dijete hodočastila u Mariju Bistricu i uvijek su se na putu do crkve zadržali kod bunara, umivali se i osvježili vodom nakon čega su nestale sve njihove boljke.

Milan je čuo da tu negdje postoji zdenac, ali nije znao priču o njemu i Majci Božjoj. Poslao je čovjeka da otiđe po svoju obitelj i za to vrijeme potražio je zdenac.

Prema opisu odmah je pronašao zdenac koji je bio zatrpan granjem i pokriven kamenim pločama. Raskrčio je prostor oko zdenca i kad je maknuo kamenje vidio je da u njemu ima vode.

Ubrzo nakon toga došli su hodočasnici, pili vodu i u njoj se umivali. Nakon odmora i osvježenja krenuli su uz molitvu i pjesmu prema crkvi Majke Božje Bistričke.