Obitelj Hudek jedno je od najstarijih i najuglednijih bistričkih obitelji. Početkom 20.stoljeća na samom trgu izgradili su impozantnu zgradu u kojoj je bio smješten hotel i dućan raznovrsnom robom.

Osim što su bili poduzetnog duha, oni su bili i nositelji kulturnih zbivanja i svega što potiče napredak. Kao izvrsni fotografi uspjeli su zabilježiti Mariju Bistricu kroz različite povijesne trenutke, a to čine i danas.Nakon teških ratnih godina II. svjetskog rata, kada je za mnoge nastupilo oslobođenje, za njih je nastupilo vrijeme najtežih životnih iskušenja. Progonjeni zbog pripadnosti bogatijem sloju, oni su prolazili Kalvariju života.Danas se gospođa Višnja Mičuga, rođena Hudek, s tugom sjeća tih godina i ogromne snage svoje majke da ih nejake zaštiti i prehrani do povratka progonjenog im oca. U sjećanju na oca, zasjale su oči i priča je počela".

Nekad je na mjestu podno crkve, gdje je danas Crkva na otvorenom, bilo sajmište, a uz sam crkveni prostor prolazio je potok Bistrica. Cijeli taj prostor bio je idealno mjesto za ispašu krava.

Mi smo imali dućan na trgu, a podno kuće uz crkveni prostor bilo je smješteno skladište. Tata Viktor Hudek je ponekad noću prošetao da provjeri skladište zbog opasnosti od glodavaca. Sa sobom je obično nosio i pušku "floberticu". Jedne noći prilikom obilaska, tek što je ušao u skladište i htio zatvoriti vrata, čuo je ubrzane korake, provirio kroz vrata i ugledao pred sobom dvoje ljudi. Jedan od njih nosio je ruksak. Kada ih je pozdravio, oni su počeli mahnito bježati, a što je kod njega izazvalo sumnju. Povikao je za njima da stanu, na što su oni još bolje potrčali. Kada se ni nakon drugog povika nisu zaustavili, tata je puknuo u zrak iz flobertice i potrčao za njima.  Njihove sjene su se već nazirale u potoku, čulo se brbućkanje, zveket i tihe psovke, kao da se love za ravnotežu i kao da žele nešto na brzinu pronaći. Kako se tata približavao, sjene su bile sve dalje i ubrzo su nestale. Tata je još dugo zbunjeno stajao i razmišljao o proteklom događaju.

Drugog dana u jutro, proširila se vijest da je ukradena kruna Majke Božje Bistričke, ali moj tata to nije povezao s događajem prethodne noći, sve dok nakon niza godina nije slučajno kruna pronađena. Zapela je kravi za papak dok je pila vodu u potoku poslije ispaše. I danas su tragovi od papka vidljivi na kruni. Tek tada je moj otac shvatio da je nesvjesno prije mnogo godina "spasio" krunu Majke Božje Bistričke od kradljivaca koji su bježeći pred pucnjevima njegove flobertice, izgubili dragocjen plijen u potoku."
Za 250. obljetnicu ponovnog našašća kipa MBB, 07. srpnja 1935. godine, zagrebački nadbiskup Antun Bauer okrunio je čudotvorni kip dvjema jubilejskim krunama, većom krunom glavu presvete Djevice, a manjom glavu djeteta Isusa. Krune su izrađene prema uzoru starih hrvatskih kraljevskih kruna, a dar su hrvatskog naroda.