Pored crkve - bazilike sa čudotvornim kipom Majke Božje Bistričke nalazi se brežuljak "Kalvarija" s postajama Križnog puta koja je svaka za sebe vrijedno umjetničko djelo poznatih hrvatskih kipara. Pobožnost Križnog puta sa upaljenim svijećama nezaboravan je doživljaj za svakog posjetitelja. Iza brda Kalvarije, u oazi mira, nalazi se samostan Bosonogih sestara karmelićanki. Kamen temeljac samostana blagoslovio je Sveti Otac prigodom 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije 11. rujna 1994. godine u Zagrebu, a 11. rujna 1995. godine položio ga je kardinal Franjo Kuharić u temelje budućeg Karmela u Mariji Bistrici.
 
Sama ideja o samostanu Sestara karmelićanki potječe od blaženoga Alojzija Stepinca iz 1941. godine. Bosonoge sestre karmelićanke nastanile su se o njegovoj beatifikaciji 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.
 
Najznačajniji dan u povijesti Marije Bistrice nakon našašća kipa 1684. godine je 03. listopad 1998. godine kada je  Papa Ivan Pavao II. posjetio Mariju Bistricu i proglasio blaženim pokojnog zagrebačkog nadbiskupa i bistričkog hodočasnika kardinala Alojzija Stepinca.
 
Na početku misnog slavlja Sveti Otac je rekao: "Danas sam došao k vama u ovo drago vam svetište naše nebeske Majke - Majke Božje Bistričke. Pred njezinim crnim likom toliko ste puta vi i vaši stari po njoj upućivali molitve Bogu. Ovdje sam kako bih zajedno s vama Bogu prinio žrtvu hvale i proglasio blaženim slugu Božjega Alojzija Stepinca. Molimo Gospodina da nam oprosti grijehe da čiste savjesti nosimo svjedočanstvo Radosne vijesti; molimo ga da svojim milosrđem podržava našu ustrajnost u vjeri i predanju, služenju i poniznosti srca."
 
Specifičan ekonomski razvoj Marije Bistrice uvjetovan je Crkvom i Kipom Djevice Marije s Isusom kroz tzv. hodočasnički turizam. Organizirana hodočašća vjernika počinju svake godine na Bijelu nedjelju (prva nedjelja poslije Uskrsa) i traju do Zahvalnice (posljednja nedjelja u listopadu). Posljednjih je godina primijećeno sve više obiteljskih hodočasnika posebice vikendom, što produljuje hodočasničku sezonu.
 
Razvoj turizma posebno se vidi u mnogobrojnim ugostiteljskim objektima (oko 30) u kojima se pružaju usluge domaće i internacionalne kuhinje ili samo usluge pića. Jedini veći smještajni objekt je hotel.
 
Razvojem hodočašća razvila se trgovina. Dolazak velikog broja hodočasnika privukao je trgovce raznoraznih suvenira koji prodaju na postavljenim štandovima. Svijeće, lampuši, licitari, lončarija i drvene igračke stvarali su šarenilo boja i raznolikost ponude, ponude za sve generacije, a za okrjepu tijela medenjaci, medovina i gvirc. Naglim industrijskim razvojem, uvođenjem plastičnih masa, štandovi postaju mjesto opasnog neukusa.
 
Upornošću majstora, stari zanati se vraćaju i zauzimaju važno mjesto u privređivanju Marije Bistrice. Tradicija dobija sve veći značaj i danas Marija Bistrica ima najviše registriranih starih zanata u Krapinsko-zagorskoj županiji, među kojima se nalaze: jedini kovač u županiji, nekoliko medičara, lončara, te proizvođači drvne galanterije.
 
Višestoljetna tradicija ovog kraja vezana je uz proizvode od meda, gline i drva.
Licitarsko srce je oduvijek bilo simbol ljubavi i poštovanja, a napose izraz ljubavi između mladića i djevojke. I danas licitarsko srce kao poklon simbolizira nevidljivi most i ljubavnu sponu među ljudima i priznati je hrvatski suvenir. Medovina je piće napravljeno od meda i ima 2-3% alkohola. Duljim postupkom dobije se gvirc koji ima jačinu vina 10-12% alkohola. Medovina i gvirc se poslužuju s ledom i tako rashlađeni djeluju vrlo osvježavajuće.
 
Proizvodi od pečene gline i danas se koriste u domaćinstvima, a jela napravljena u njima imaju poseban prirodan okus. Razna domaća, zagorska jela nastaju u štrucama, puranjkama, sirenjkama ili tronogu, a domaća vina, jabučnice, ocat, mlijeko čuvaju se u štucama, loncima i peharima.
 
Lazanjske drvene igračke sve više privlače dječje oči svojim šarenilom boja i raznovrsnom ponudom od minijaturnih ormara, krevetića, zipki, stolića sa stolicama do raznih fućkalica i leptira i ostalih klopotala. U Tugonici su poznati proizvođači dječjih drvenih stolica, tačkica i raznih glazbala kao što su tamburice i gitare.

Pored majstora starih zanata postoje proizvođači sakralnih suvenira od drva, gipsa ili metala.